Europska asocijacija za psihoterapiju smatra koncepte sindroma otuđenja od roditelja i roditeljskog otuđenja neprikladnima za upotrebu u psihoterapijskom radu.
Europska asocijacija za psihoterapiju procjenjuje da postoji visoki rizik i potencijal da se koncepti sindroma otuđenja od roditelja i roditeljskog otuđenja koriste na način koji omogućava da nasilje nad djecom i njihovim majkama ostane neotkriveno i/ili osporavano jer zanemaruje bitne aspekte dobrobiti djece i rodno utemeljenu prirodu obiteljskog nasilja.
U slučajevima navoda o zlostavljanju djece u situaciji razvoda ili odluke o povjeravanju djeteta na čuvanje i odgoj, jedna od glavnih pretpostavki koncepta sindroma otuđenja od roditelja i roditeljskog otuđenja jest da su navodi djeteta ili roditelja neistiniti. Sam koncept može omogućiti i/ili uzrokovati daljnju viktimizaciju i patologizaciju djece i drugih žrtava obiteljskog nasilja. Osim toga, ni jedan od ova dva pojma nije uključen u međunarodnu klasifikaciju mentalnih poremećaja (DSM i ICD) pa stoga psihoterapeuti ne bi trebali koristiti ove pojmove kao dijagnostičke kategorije.
Europska asocijacija za psihoterapiju smatra da svi europski psihoterapeuti moraju vrlo ozbiljno shvatiti i uzeti u obzir prijavu svakog nasilja u obitelji u slučajevima razvoda braka i skrbi nad djecom. Psihoterapeuti moraju uočiti razliku između konfliktnog razvoda/razdvajanja i razvoda/razdvajanja u kojemu postoji obiteljsko nasilje kako bi u skladu s tim mogli prilagoditi i psihoterapijske intervencije. To zahtjeva fokusiranje i odlučivanje o pojedinačnom slučaju i međusobno razumijevanje te suradnju svih psihosocijalnih i pravnih profesija, u skladu s univerzalnim standardima koji se odnose na domaće i međunarodne pravne dokumente koji se tiču zaštite najboljeg interesa djeteta i zaštite žrtava nasilja u obitelji.
Preporuka – sindrom otuđenja od roditelja i roditeljskog otuđenja