Indikacije za psihoterapiju (predavanje i diskusija)

Sve je više ljudi koji osjećaju potrebu za nekim oblikom psihološkog savjetovanja ili psihoterapije. Povećanje potražnje za ovim oblikom psihološke pomoći se može pripisati brojnim čimbenicima: povećanoj svijesti o potrebi njegovanja mentalnog zdravlja, otuđenom načinu života koji ima za posljedicu nedostatak kvalitetnih bliskih odnosa, svakodnevici koja je obilježena kroničnim stresom, te pozitivnijem stavu društva prema psihoterapiji.

Ljudi se javljaju po psihološku pomoć iz različitih razloga. Nekada dolaze radi osobnih emocionalnih smetnji, nekada zato jer ih drugi upute iako osoba sama nije svjesna poteškoća S povećanjem potreba raste i broj terapeuta i pristupa koji se mogu pronaći na tržištu. U izlaganju će biti obrađeno nekoliko tema. Prije svega će biti prikazana razlika između psihičkih smetnji i poremećaja te psihičkih bolesti, kako bi se ukazalo u kojim slučajevima psihoterapija može pomoći.  Govorit će se i o slučajevima kada psihoterapija može odmoći. Posebna pažnja bit će posvećena odabiru psihoterapijskog pristupa koji će postići najbolji učinak s obzirom na smetnje od kojih osoba pati i okolnosti u kojima živi.

Nataša Jokić Begić

Natasa Jokic BegicRođena je 1. kolovoza 1964. Na studiju psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je diplomirala 1987. Završila je poslijediplomski studij iz psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te obranila magistarski rad “Ispitivanje utjecaja vazopresina na pamćenje” 1994. godine (mentor: prof. dr. sc. Silvija Szabo). Doktorsku disertaciju pod naslovom “Utjecaj kognitivnih funkcija na kliničku sliku posttraumatskog stresnog poremećaja” (voditelj: prof. dr. sc. Eduard Klain) obranila 2000. godine na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

Od 1987. zaposlena na KBC-u Zagreb, najprije u Centru za medicinska istraživanja, a od 1989. kao klinički psiholog u Klinici za psihološku medicinu na Rebru. 2001. godine izabrana u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Katedri za zdravstvenu i kliničku psihologiju. U znanstveno-nastavno zvanje iredovnog profesora izabrana je 2011. god.
Sudjeluje u interdisciplinarnim istraživanjima psihijatrijskih poremećaja, poglavito anksioznih poremećaja, poremećaja spolnog identiteta, poremećaja raspoloženja te psihosomatskih bolesti, što je rezultiralo i znanstvenim radovima iz tih područja.

Objavila je 50-ak znanstvenih i stručnih radova, te kontinuirano sudjeluje na međunarodnim i domaćim znanstvenim i stručnim skupovima. Stalni je sudski vještak za područje psihologije pri Županijskom sudu u Zagrebu. Sudjeluje u poslijediplomskoj nastavi na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

Član je Hrvatskog psihološkog društva, te Sekcije za kliničku psihologiju i Sekcije za forenzičku psihologiju koje djeluju pri Društvu. Potpredsjednica je Hrvatskog društva za kognitivno-bihevioralnu terapiju. Osnivač je i predsjednik Centra za kliničku psihologiju. Član je Hrvatskog društva za neuroznanost i Hrvatskog društva za humanu genetiku, kao i međunarodnig društva za istraživanje stresa i anksioznosti (Stress and Anxiety Research Society) u kojem je nacionalni je predstvanik. Član je Hrvatske psihološke komore. Bila je član Upravnog odbora od njezinog osnutka do 2008. godine. Predsjednik je Povjerenstva za vježbenike HPK.

Moderator: Marko Štengl

Marko Štengl, socijalni pedagog po osnovnoj struci, radi u Obiteljskom centru Grada Zagreba. Bavi se savjetovanjem i terapijom i omogućava pojedincima, obiteljima i parovima da za sebe izgrade kvalitetniji život i odnose. Završio je prvi stupanj Kibernetike psihoterapije i diplomant je u edukciji iz Geštalta. Llicencirani je supervizor psihosocijalnog rada.