Neuroznanstveni aspekti komunikacije u medicini: placebo efekt

prof.dr.sc. Veljko Đorđević, dr.med., doc.dr.sc. Marijana Braš, dr.med.

Centar za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine (CEPAMET), Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Klinika za psihološku medicinu, KBC Zagreb

Komunikacija je najčešće korištena i jedna od fundamentalnih kliničkih vještina koju zdravstveni profesionalac koristi u u svom radnom vijeku i nekoliko stotina tisuća puta.  Suvremena neuroznanost omogućuje brojna istraživanja bioloških procesa koji se tijekom komunikacije odvijaju u mozgu stručnjaka s jedne strane i osobe koja je došla zbog nekog problema i traži pomoć  s druge strane.  Svaki je  neurobiološki sustav rezultat evolucije i ima specifičnu funkciju kod ljudi i životinja. Evolucijska neuroznanost danas objašnjava medicinsku skrbi kao najviši oblik altruizma. Neuroznanstvena obilježja odnosa terapeuta i bolesnika  možemo podijeliti u nekoliko stadija.  Doživljaj simptoma kod bolesnika uključuje brojne osjetne sustave i područja moždane kore zadužene za svjesnost. Traženje olakšanja zbog svojih simptoma je motivirano ponašanje kod bolesnika, pa se zbog toga u ovom stadiju aktiviraju moždani krugovi za nagradu. Slikovne tehnike za prikaz moždane aktivnosti pružaju nove mogućnosti proučavanja ljudskog mozga tijekom susreta terapeuta i bolesnika, točnim otkrivanjem moždanih regija koje su uključene u nastanak povjerenja, nade, empatije, suosjećanja, ali i drugih složenih emocija. Danas su nam poznati i neuroznanstveni aspekti placebo i nocebo učinka tijekom terapije. Zbog toga je izrazito važno  razumijevanje procesa u mozgu koji se događaju kod terapeuta i bolesnika, kao i edukacija iz produčja komunikacijskih vještina u medicini i zdravstvu. Komunikacijski obrasci odnosa s bolesnikom, njegovom obitelji te komunikacijom unutar zdravstvenog tima u modelu suradnog partnerstva su preduvjet  zajedničkog  uspjeha i ishoda liječenja.

Prof.dr.sc. Veljko Đorđević

fotografija-Veljko ĐorđevićProf.dr.sc. Veljko Đorđević, specijalist psihijatar, subspecijalist socijalne psihijatrije, psihoterapeut, diplomirao je i doktorirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predstojnik je Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine Medicinskog fakulteta u Zagrebu (CEPAMET). Zaposlen je na Klinici za psihološku medicinu, KBC Zagreb i Medicinskom fakultetu u Zagrebu u kumulativnom radnom odnosu. Profesor je na kolegiju Psihološka medicina, Temelji liječničkog umijeća te je nositelj izbornog kolegija Komunikacija u medicini kao i obveznog longitudinalnog kolegija Fundamentals of Medical Skills za studente medicine na engleskom jeziku na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Znanja iz područja komunikacijskih vještina stjecao je u inozemstvu u organizaciji EACH i AACH. Voditelj je znanstveno istraživačkog projekta „Palijativna medicina u  Hrvatskoj; potrebe i stavovi bolesnika s uznapredovalom malignom bolesti i  njihovih liječnika“.

Mentor je studentima na dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi. Član je Povjerenstva za palijativnu skrb pri Ministarstvu zdravlja Republike Hrvatske. Aktivni je član više eminentnih domaćih i međunarodnih stručnih i znanstvenih udruženja. Predsjednik je Hrvatskog društva za zaštitu i unapređenje mentalnog zdravlja pri HLZ. Autor je više znanstvenih i stručnih radova, knjiga i poglavlja u knjigama. Dobitnik je godišnje državne nagrade za popularizaciju i promidžbu znanosti u području  biomedicinskih znanosti za 2011. godinu.

Doc. dr. sc. Marijana Braš

Fotografija-Marijana BrašDoc. dr. sc. Marijana Braš, dr. med., specijalist psihijatrije. Rođena u Osijeku 1971. Diplomirala na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao najbolji student u akademskoj godini 1995/96, zbog čega je dobitnica nagrade „Drago Perović“. Tijekom svih godina studija stipendist Sveučilišta u Zagrebu, suradnica na nekoliko projekata iz područja eksperimentalne biomedicine na Institutu „Ruđer Bošković“ u Zagrebu, a tri godine i predstavnica hrvatske nevladine organizacije pri United Nations Department of Public Information – UNDPI u New Yorku. Od 1999. do 2006. zaposlena na Klinici za psihijatriju KB Osijek. Specijalistički ispit iz psihijatrije položila 2003. Od 2006. zaposlena na Klinici za psihološku medicinu Kliničkog bolničkog centra Zagreb, 2008. izabrana za višeg asistenta na Katedri za psihijatriju i psihološku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a 2012. godine za docenta u kumulativnom radnom odnosu na istoj katedri.  Magistarski rad iz područja biomedicine obranila 2005. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i doktorirala 2007. Stručni magistarski rad iz psihoterapije obranila na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2009. Aktivno sudjelovala na nizu znanstvenih i stručnih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu te bila predavač i jedan od voditelja na nekoliko poslijediplomskih tečajeva trajnog medicinskog usavršavanja. Urednica sedam  knjige te autor nekoliko desetaka poglavlja u drugim knjigama i udžbenicima, kao i nekoliko desetaka originalnih znanstvenih i stručnih radova. Aktivno sudjeluje i u znanstvenim projektima financiranim od Ministarstva znanosti i tehnologije RH. Voditeljica Ambulante za psihološku/psihijatrijsku pomoć ženama oboljelima od raka dojke. Predsjednica Povjerenstva za palijativnu skrb Ministarstva zdravlja RH. Članica nekoliko domaćih i međunarodnih stručnih udruženja, predsjednica Hrvatskog društva za palijativnu medicinu  HLZ-a. Od 2001. uključena i u mentorski program iz neuropsihofarmakoterapije (CINP). Dobitnica nagrade Europske federacije ogranaka Međunarodnog društva za proučavanje boli (EFIC) za istraživanje iz područja genetike boli.