Nuspojave psihofarmaka

Svaki lijek, kao aktivna supstanca, neizbježno u sebi, pored potencijala za željeni efekt, nosi i određeni potencijal za uzrokovanje nuspojava. U procesu registracije lijeka, tj. prije pojave na tržištu, potencijalni lijek prolazi kroz dugogodišnja klinička ispitivanja gdje, pored efikasnosti, mora pokazati i zadovoljavajuću sigurnost odnosno podnošljivost. Tako su i svi današnji brojni psihofarmaci (anksiolitici, antidepresivi, antipsihotici, stabilizatori raspoloženja, antidementivi i drugi) tijekom procesa registracije, uz dokaz o svojoj učinkovitosti pokazali i zadovoljavajući profil nuspojava. Svaka skupina psihofarmaka, odnosno svaki lijek ponaosob ima određene (često prolazne) nuspojave koje su mu više-manje svojstvene, a iste se mogu s većom ili manjom učestalošću, odnosno blažim ili težim intenzitetom javiti kod bolesnika. Nužno je da liječnik-terapeut poznaje moguće nuspojave lijekova koje prepisuje, te da o njima unaprijed informira bolesnika i da ga savjetuje kako da se ponaša u tom slučaju. Na taj način će se bolesnika pripremiti za tu mogućnost, prevenirati preuranjeno odbacivanje lijeka koji bi mogao biti od koristi, povećati povjerenje, stvoriti bolji terapijski savez, a što je sve nužno za cjelokupan ishod liječenja. U suprotnom, ako se bolesnicima prešute potencijalne nuspojave, bolesnik će biti iznenađen pojavom istih, izgubit će povjerenje u terapeuta, odbacit će lijek koji bi mu mogao biti od pomoći. Menadžment nuspojava podrazumijeva poznavanje potencijalnih nuspojava i interakcija lijekova, preveniranje, ublažavanje i liječenje istih kada se pojave, ali isto tako i odustajanje od propisanog lijeka, zamjenu lijeka s drugim, odgovarajućim lijekom u slučaju značajnijih smetnji. Kod prepisivanja lijekova terapeut mora biti upućen u eventualna ograničenja, hendikepe pacijenta, a također se mora uzeti u obzir spada li bolesnik u neku od rizičnih skupina (djeca, starije osobe, kronični tjelesni bolesnici, trudnice i sl.). Poznavajući dobro sveukupni potencijal psihofarmaka kojega prepisujemo pacijentu, u većini slučajeva moći ćemo se uspješno nositi s (najčešće prolaznim) nuspojavama, a neki puta ćemo čak biti u prilici i pozitivno iskoristiti neželjena djelovanja lijekova (kao na pr. porast tjelesne težine u pothranjenih, sedacijski učinak u agitiranih i sl.). Današnja brojnost psihofarmaka znatno nam pomaže u odabiru najoptimalnije farmakoterapije za svakog bolesnika ponaosob.

Mimica_Ninoslav_fotografijaProf. dr. sc. Ninoslav Mimica, prim. dr. med. specijalist psihijatar, r. 20.06.1959. godine u Zagrebu. Završio Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, magistrirao iz područja biološke antropologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1994. godine. Specijalizaciju iz psihijatrije završio 1994. godine u Zagrebu. Član Katedre za psihijatriju od 1995. godine, aktualno u statusu izvanrednog profesora i znanstvenog savjetnika, predaje studentima u okviru dodiplomske i poslijediplomske nastave. Zaposlen na Katedri za psihijatriju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, s radnim mjestom pročelnika Zavoda za biologijsku psihijatriju i psihogerijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče u Zagrebu. Doktorsku disertaciju pod naslovom Istraživanje katatonog i paranoidnog tipa shizofrenije na temelju dugotrajnog praćenja obranio 2002. godine na Medicinskomfakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a status primarijusa je stekao 2005. godine. Subspecijalist je iz područja biologijske psihijatrije, te iz područja forenzičke psihijatrije. Sudjelovao je u brojnim međunarodnim kliničkim farmakološkim ispitivanjima psihofarmaka. Stalni je sudski vještak, redoviti član Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a kao sudski vještak je bio pozvan da vještači za potrebe Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Aktivan je član brojnih domaćih, kao i sljedećih stranih strukovnih udruga: Association of European Psychiatrists (AEP); World Federation of Societies of Biological Psychiatry (WFSBP); European Pharmacological Societies (EPHAR); American Psychiatric Association (APA). Predsjednik je Hrvatskog društva za Alzheimerovu bolest i psihijatriju starije životne dobi HLZ-a, Hrvatske udruge za Alzheimerovu bolest, i predstavnik Hrvatske u krovnim organizacijama Alzheimer’s Disease International (ADI) i Alzheimer Europe (AE). Objavio je preko 390 stručnih i znanstvenih tekstova u brojnim domaćim i stranim časopisima, te knjigama. Bio je pozvani predavač na brojnim domaćim i međunarodnim stručnim/znanstvenim skupovima. Za svoj stručno-znanstveni rad višekratno je međunarodno nagrađivan.