Adresa: Vinogradska cesta 29, 10 000 Zagreb Web:
E-mail: hdspinfo@gmail.com Predsjednik društva: Ivana Sindik
Hrvatsko društvo za sistemske psihoterapije (HDSP) je udruga koja okuplja grupu stručnjaka različitih područja društvenih i humanističkih znanosti, educiranih i međunarodno certificiranih psihoterapeuta kao i članove u edukaciji iz područja sistemske obiteljske psihoterapije. Punopravna je članica Europskog udruženja za obiteljsku terapiju (European Family Therapy Association – EFTA) i Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske (SPUH). Svrha udruge je promoviranje i unapređivanje sistemske psihoterapije te profesionalnih interesa i rada sistemskih psihoterapeuta u Hrvatskoj.
Korijeni sistemskog pristupa leže u općoj teoriji sustava, kibernetci i antropologiji. Podjela pristupa je višesložna, sistemski pristupi su se mijenjali kroz faze i vrijeme a u grubo se dijele na pristupe koji su usmjereni na uvid i rješavanje problema te zadavanje ciljeva (Strukturalni pristup, Strateški pristup, Milanska škola obiteljske terapije, bihevioralni i psihoedukativni pristup) i na one usmjerene na rast i razvoj (Psihoanalitički – psihodinamski pristupi, Transgeneracijski pristup i Iskustveno-simbolični pristup). Također, obuhvaća i novije, moderne pravce kao što su Socijalni konstrukcionizam, Narativna terapija, Terapija usmjerena na rješenja, Terapija usmjerena na emocije, Rad s privrženosti i emocionalnom povezanošću (attachment), Rodno senzitivna obiteljska terapija, Terapija parova…
Sistemska obiteljska psihoterapija je integrativna psihosocijalna intervencija usmjerena na sustav (npr. obitelj) kao cjelinu u kontekstu kulturalne, religiozne, socio-ekonomske i političke sredine kojoj pripada. Sagledava pojedinca, partnere, roditelje i obitelj kao sustav u promjeni, prvenstveno kroz životne faze, a individualne obrasce ponašanja i razvijanje simptoma razumije kao rezultat složenih interpersonalnih uloga, odnosa, granica i narušene ravnoteže u sustavu.
Ovakva vrsta terapije može biti učinkovita u rješavanju različitih smetnji i poboljšanju kvalitete života kao što su obiteljske/partnerske krize, gubitak članova obitelji, kronične bolesti u obitelji, psihosomatske tegobe, psihoseksualne teškoće, traumatska iskustva, bolesti ovisnosti, problemi u dječjoj i adolescentnoj dobi, problemi u radnoj i socijalnoj sredini, poboljšanje roditeljstva i obiteljskog funkcioniranja i slično. Terapijski pristup je najviše usmjeren na „sada i ovdje“, seanse su strukturirane (broj može varirati od 6-20 seansi), te se može realizirati u različitim formama uključujući rad s pojedincima, obiteljima, grupama s više obitelji, specifičnim grupama pojedinaca, rad u timovima…Također, sve veći utjecaj „sistemskih ideja i razmišljanja“ u različitim kontekstima i integriranje s drugim modelima psihoterapije, dovodi do široke primjene sistemske obiteljske terapije u različitim institucijama i organizacijama.
Kreativnost i sveobuhvatnost u pristupu i rješavanju problema, sposobnost razumijevanja konteksta u kojem se problem pojavljuje, terapijski savez s klijentom te odmak od linearnog modela bolesti i patologizacije pojedinca ka cirkularnom modelu uzročnosti kao i posve nove intervencije i ideje (npr. genogram) su samo neke od odlika sistemskog pristupa.
Edukacija iz sistemske obiteljske psihoterapije se održava prema standardiziranim kriterijima koji su u skladu s kriterijima Europskog udruženja psihoterapeuta (EAP) i Europskog udruženja za obiteljsku terapiju (EFTA). Edukacija se bazira na integrativnom modelu sistemske obiteljske psihoterapije koji podrazumijeva više škola i pravaca koji su se razvijali kroz desetljeća prošlog i ovog stoljeća.
Više informacija možete dobiti na www.sistemskahdsp.com.