Poštovani kolege,

s tugom se opraštamo od Jasenke Pregrad, poštovane i drage kolegice, utemeljiteljice i osnivačice Društva geštalt i integrativnih psihoterapeuta Hrvatske, jedne od utemeljiteljica geštalt terapije u Hrvatskoj.

Jasenka Pregrad bila je školska psihologinja, gestalt psihoterapeutkinja, obiteljska i sistemska terapeutkinja. Za sebe je znala reći da je rođena i odrasla u „splitskom stanju uma“. Po završetku srednje škole otišla je na studij psihologije u Zagreb, a potom na dvogodišnju postdiplomsku edukaciju u SAD. Iza sebe je imala 20-godišnje iskustvo rada kao školski psiholog u II. gimnaziji u Zagrebu. Susret s gestaltom pokazao joj je˝… tu treću dimenziju, ali i pravo na subjektivnu istinu i razlikovanje od drugih, pravo na osobni izbor, mogućnost da budem plava i kad je nebo olovno ili siva i teška kad je nebo žarko…put do sebe kroz sve slojeve luka“.

Na svome je profesionalnom putu bila aktivna u Hrvatskom psihološkom društvu, Savezu psihoterapijskih udruga Hrvatske, među osnivačima je Društva gestalt i integrativnih terapeuta Hrvatske, a prije toga i među organizatorima prve cjelovite Gestalt edukacije u Hrvatskoj pod IGW-om. Programski je osmislila konferenciju Psihologija, mediji, etika te je često govorila u medijima, pisala za knjige i časopise. Kolegicu Pregrad pamtimo i po emisiji emisiji „Što mi se to događa“ koja je nekada bila dio obrazovnog programa na HRT-u. Za vrijeme Domovinskog rata, radila je na UNICEF-ovim projektima psihosocijalne podrške, a kasnije na programu „Stop nasilju među djecom“. Od 2000. imala je privatnu terapijsku praksu. Kao posebno drage, uvijek je isticala dvije aktivnosti: vođenje edukacija iz gestalt terapije te autorstvo i vođenje UNICEF-ovog programa „Stop nasilju među djecom“.

Prenosimo objavu s Facebook-a HOME koje su o Jasenki napisale njene najbliže suradnice:

˝Jasenka je uvijek voljela da se stvari nazivaju pravim imenom i jako bi je živciralo da danas napišemo da nas je napustila. Više bi voljela da kažemo da je umrla unatoč tome što je imala najbolju namjeru da poživi. Da se nju pitalo, ne bi nas napustila nikad. Voljela bi da je ostala i dalje nas poučavala, podržavala, tjerala da rastemo, preuzimamo odgovornost, konfrontirala nas, tješila, vjerovala da možemo oslonjeni na vlastite snage…Naučila nas je i tugovanju i kako je ono sastavni dio ljubavi i života. Dijelimo svoju tugu sa svima vama čiji su životi bili dotaknuti njezinim.˝

U ime Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske izražavamo iskrenu sućut obitelji, prijateljima i poznanicima naše dugogodišnje kolegice.